Porezna konkurentnost sve je važniji faktor pri odabiru tržišta za širenje poslovanja. Hrvatska kao i zemlje našeg okruženja Slovenija, Austrija i Srbija često su na radaru poduzetnika i investitora – bilo zbog blizine, tržišnog potencijala ili poreznih pogodnosti.
CONEO Croatia zato je pripremio mali porezni vodič za regiju. Koja zemlja ima najpovoljnije uvjete za direktore i vlasnike? Gdje je isplata 13. plaće porezno najpovoljnija? Tko ima najviše godišnjeg odmora, praznika i porodiljnog dopusta? Odgovore na ova pitanja pronaći ćete u nastavku.
Gdje je najpovoljnije raditi?
Za svakog zaposlenika koji na kraju mjeseca primi, primjerice, neto plaću od 1.500 eura, stvarni trošak za poslodavca je znatno veći. Taj iznos uključuje brojne obvezne doprinose, poreze i naknade koje poslodavac mora platiti državi, u Hrvatskoj će za neto plaću od 1.500 € poslodavac izdvojiti približno 2.513 €, što je nešto povoljnije nego u susjednim Sloveniji i Austriji. Sustav doprinosa i poreza na dohodak u Hrvatskoj relativno je jednostavan, s jasnim pragovima i fiksnim doprinosima za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
Slovenija primjenjuje složeniji model oporezivanja rada, pri čemu se od bruto plaće zaposlenika najprije odbijaju socijalni doprinosi, a zatim se na preostali iznos obračunava porez na dohodak, uzimajući u obzir osobne olakšice i porezne odbitke. Porez na dohodak u Sloveniji određuje se prema progresivnoj ljestvici, što znači da osobe s višim dohocima plaćaju višu stopu poreza. Tako će poslodavac za neto plaću od 1.500 € u ovom slučaju izdvojiti 2.693 €.
Taj iznos dodatno raste u Austriji na 2.830 € s obzirom da ima značajno veće opterećenje rada, ali uz to i razvijeniji sustav socijalne sigurnosti i beneficija za zaposlenike. Visok trošak rada ostaje jedna od glavnih prepreka za konkurentnost manjih poduzetnika i startupova.
A u Srbiji će za istu neto plaću poslodavci izdvojiti 2.240 €, u što su uključeni doprinosi za osiguranja.
Koliko vam stvarno ostaje od plaće?
Porez na dohodak jedan je od ključnih pokazatelja poreznog opterećenja rada. Primjenjuje se na različite osobne prihode: plaće, honorare, najam, dividende time snažno utječe na neto primanja.
Modeli oporezivanja razlikuju se među državama: Hrvatska primjenjuje progresivni porezni sustav s dvije osnovne stope poreza na dohodak, koje se primjenjuju ovisno o visini mjesečne porezne osnovice. Važeće stope su: 20 % za dohodak do propisanog praga, 30 % za iznose iznad tog praga, ovisno o lokalnim odlukama jedinica samouprave.
Slovenija primjenjuje progresivni porezni sustav s više poreznih razreda, pri čemu se stopa poreza na dohodak povećava kako raste godišnji dohodak. Stope kreću od 16% za najniže razrede, a dosežu čak 50% za prihode iznad 78.016,32 eura godišnje.
Porezni sustav Austrije svoj poreza na dohodak temelji se na šest poreznih razreda, s progresivno rastućim stopama kako se prihodi povećavaju za godišnji dohodak ispod 13.308 € on je 0%, one iznad 20% i tako postepeno do 55 % za osobe koje zarađuju više od 1.000.000 € godišnje. Nove izmjene u zakonu nalaže: Prvih pet stopa indeksirane su za inflaciju (+3.83 %), a najviša stopa 55 % primjenjivat će se privremeno do kraja 2025. godine, nakon čega se vraća na 50 % .
Porez na dohodak fizičkih osoba u Srbiji pokriva širok spektar izvora prihoda, od plaća i samostalnih djelatnosti do najma, autorskih naknada i kapitalnih dobitaka. Stope oporezivanja kreću se između 10 % i 20 %, ovisno o vrsti dohotka, dok se kapitalni prihodi, poput dividendi i kamata, oporezuju po stopi od 15 %.
Sustav predviđa nekoliko modela oporezivanja: klasični, paušalni i porez po odbitku – što omogućuje prilagodbu različitim profilima poreznih obveznika. Paušalni model posebno je atraktivan za male poduzetnike jer omogućuje jednostavno vođenje poslovanja bez obveze vođenja knjiga. Rezidentima su dostupne i porezne olakšice, uključujući neoporezivi dio plaće i poticaje za uzdržavane članove obitelji.
Ovakav fleksibilan pristup čini srpski porezni sustav relativno jednostavnim za administraciju, osobito za samozaposlene i mikroposlodavce.
Što je s neoporezivim dodacima i 13. plaćom?
Neoporezivi dodaci na plaću i isplata 13. plaće predstavljaju važan alat za nagrađivanje zaposlenika, a ujedno su i instrument kojim poduzeća mogu optimizirati troškove rada bez dodatnog poreznog opterećenja. Pristup ovoj tematici značajno se razlikuje među Hrvatskom, Slovenijom, Austrijom i Srbijom.
Poslodavci u Hrvatskoj imaju mogućnost isplate različitih neoporezivih primitaka, poput naknade za prijevoz, prehranu, terenski rad, dnevnice te božićnice i uskrsnice, sve do određenih propisanih iznosa. Iako isplata 13. plaće nije zakonski propisana, u praksi se koristi kao dodatni stimulans zaposlenicima, uz primjenu istih neoporezivih okvira.
Slovenija također omogućuje isplatu neoporezivih naknada za pojedine vrste primitaka uz plaću, no u jasno definiranim granicama. Naknada za prehranu neoporeziva je do iznosa od 7,96 eura po danu, dok se naknada za prijevoz na posao i s posla priznaje do 0,21 eura po kilometru, ali ukupno ne smije premašiti 140,00 eura mjesečno.
Austrija se po ovom pitanju izdvaja kao specifičan primjer. Isplata 13. i čak 14. plaće uobičajena je praksa i standardna. Posebnost austrijskog sustava je što su te isplate porezno povoljnije tretirane, uz niže stope poreza i doprinosa u odnosu na redovnu plaću.
Srbija gleda na neoporezive naknade kao mehanizam koji omogućuje određeni stupanj fleksibilnosti i poreznih olakšica pri isplati plaća. Međutim, njihova primjena je jasno propisana i ograničena zakonskim ograničenjima. Isplata 13. plaće tretira se kao redovna zarada i podliježe svim propisanim poreznim i doprinosnim obvezama.
Tko ima najviše godišnjeg odmora, praznika i porodiljnog dopusta?
Hrvatska propisuje minimalno 20 radnih dana godišnjeg odmora za zaposlenike s punim radnim vremenom, uz mogućnost dodatnih dana temeljem kolektivnih ugovora ili internih akata poslodavca. Broj neradnih dana u obliku državnih praznika iznosi 14 godišnje. Roditelji imaju pravo do 58 tjedana plaćenog dopusta nakon rođenja djeteta, što je jedno od najduljih u Europskoj uniji.
Slovenija primjenjuje vrlo sličan model s minimalno 20 radnih dana godišnjeg odmora. Broj službenih praznika je nešto veći, ukupno 15 godišnje. Majke imaju pravo na 105 dana porodiljnog dopusta, a uz to oba roditelja imaju pravo na roditeljski dopust u trajanju od 160 dana.
U Austriji zaposlenici ostvaruju pravo na minimalno 25 radnih dana godišnjeg odmora, što je iznad prosjeka EU. Nakon navršenih 25 godina radnog staža, uz ispunjenje ostalih uvjeta, zaposlenici stječu pravo na 30 radnih dana godišnjeg odmora. Uz to, Austrija ima 13 neradnih dana kroz službene praznike. Dok porodiljni dopust iznosi 16 tjedana.
Srbija ima propisano minimalno 20 radnih dana godišnjeg odmora. Zakon o državnim i drugim praznicima u Republici Srbiji nalaže da, pripadnici vjerskih i nacionalnih manjina imaju pravo na neradne dane za svoje praznike, koji se slave radnim danima ili s pravom na slobodan dan, ali to nisu praznici za sve građane. U Srbiji porodiljni dopust počinje najranije 45 dana prije termina poroda ili najkasnije 28 dana prije termina poroda i traje 12 mjeseci za prvo i drugo dijete ili 24 mjeseca za treće i svako sljedeće dijete.
Gdje je najbolje biti direktor?
U Hrvatskoj, direktori mogu biti angažirani putem ugovora o radu ili ugovora o poslovodstvu. U oba slučaja, postoji obveza plaćanja doprinosa – bez obzira na to isplaćuje li se stvarna plaća ili ne.
Ako je direktor vlasnik i nije zaposlen, smatra se osiguranikom po osnovi obavljanja djelatnosti te je dužan plaćati doprinose na propisanu minimalnu osnovicu. U 2025. ta osnovica iznosi približno 1.050 € bruto mjesečno.
Slovenija ima sličan pristup kao Hrvatska kada je riječ o doprinosima za direktore, ako je direktor zaposlen u tvrtki temeljem ugovora o radu, tada se na njegovu plaću primjenjuju isti uvjeti kao i za sve druge zaposlenike, a minimalna osnovica za obračun doprinosa iznosi 1.332,57 eura bruto mjesečno. Ako je direktor angažiran putem ugovora o upravljanju, tada tvrtka može isplatiti naknadu iz ugovora, ali je direktor sam obvezan platiti socijalne doprinose. U tom slučaju ulazi u sustav osiguranja kao samozaposlena osoba, doprinosi se moraju plaćati i u slučaju kada se naknada formalno ne isplaćuje. Minimalna osnovica za obračun doprinosa za samozaposlene direktore u pravilu se kreće između 1.400 i 1.500 eura bruto mjesečno.
Iako austrijski zakoni ne određuju izričitu minimalnu plaću za direktore (tzv. Geschäftsführer), to ne znači da u praksi ne postoje pravila. Prema austrijskom trgovačkom i poreznom pravu, plaća direktora mora biti ekonomski opravdana i u skladu s tržišnim okolnostima. Nadležna tijela (porezna uprava ili sudovi) mogu intervenirati ako se utvrdi da je naknada direktora neopravdano niska – što može ukazivati na pokušaj izbjegavanja poreznih ili socijalnih obveza, ili nerazmjerno visoka.
U austrijskom poreznom sustavu paušalno oporezivanje se često koristi kao pojednostavljen model za obračun troškova i poreza, posebno kada direktor ima više od 25 % udjela u tvrtki. U tom slučaju ne mora se voditi detaljna evidencija svih poslovnih troškova, već se priznaje fiksni postotak troška (paušal), npr. 6 % ili 12 %, ovisno o okolnostima.
Direktor 1 je klasično zaposlen u tvrtki i prima redovitu bruto plaću, koja uključuje sve uobičajene dodatke poput 13. i 14. plaće. Njegova primanja se obračunavaju kroz standardni sustav doprinosa i poreza koji vrijedi za sve zaposlenike. Za njega poslodavac plaća sve obvezne doprinose.
Direktor 2, koji posjeduje više od 25 % udjela u firmi, može koristiti paušalno oporezivanje, što znači da se određeni postotak njegovih prihoda automatski priznaje kao trošak bez potrebe za dokazivanjem. Usto, sam plaća svoje doprinose, i nema pravo na 13. i 14. plaću, ali se to nadoknađuje priznatim troškom (tzv. GFB).
U praksi, paušalni model može biti jednostavniji i fleksibilniji, ali i manje povoljan kada su primanja veća, dok je klasični model stabilniji za direktore koji su ujedno zaposlenici svoje tvrtke.
U Srbiji direktor može biti angažiran putem ugovora o radu ili posebnog ugovora o pravima i obvezama direktora (bez radnog odnosa). U oba slučaja postoji obveza plaćanja doprinosa, čak i ako se plaća ne isplaćuje.
Minimalna osnovica za obračun doprinosa u 2025. iznosi približno 57.000 RSD, odnosno oko 485 € bruto mjesečno. Direktor-vlasnik može odabrati više osnovice, ali ne niže od propisanog minimuma.
Gdje je najpovoljnije ostvariti dobit?
Za poduzetnike, porez na dobit znači jedno: koliko od zarađenog novca ostaje u tvrtki nakon što se podmire svi troškovi i država uzme svoj dio. Ne plaća se na promet, nego na stvarno ostvarenu dobit – dakle, razliku između prihoda i rashoda.
U Hrvatskoj primjenjuju se diferencirane stope, 10 % za do milijun eura prihoda, a 18 % za one iznad, što je povoljno za male i srednje poduzetnike.
U Sloveniji se primjenjuje jedinstvena stopa poreza na dobit od 22 %, koja je zakonski fiksirana do 2028. godine. Dok Austrija ima jednostavnu poreznu stopu od 23%.
Srbija nudi konkurentnu fiksnu stopu od 15 %, ali s manjim opsegom subvencija.
Što ostaje investitorima?
Način na koji država oporezuje dobit od dionica, udjela ili prodaje imovine bitno utječe na odluke investitora i vlasnika tvrtki. Hrvatska ima značajno povoljniji tretman, porez na dohodak od kapitala po osnovi primitaka od dividendi ili udjela u dobiti obračunava se po stopi od 12 %.
Slovenija primjenjuje sustav smanjenja kapitalnog poreza kroz godine vlasništva koji kreće od 25 %, a smanjuje se svakih 5 godina, i postaj 0 % nakon 15 godine.
Austrija zadržava fiksnu stopu od 27,5 % bez progresivnog smanjenja. Kao što i Srbija održava fiksne stope bez progresivnog smanjenja od 15 %.
A gdje se plaća najmanji PDV?
Hrvatska primjenjuje standardnu stopu PDV-a od 25 %, uz sniženu stopa od 13 % primjenjuje se na hotelijerske i ugostiteljske usluge, dječje pelene, menstrualne potrepštine, isporuke vode, električne energije i prirodnog plina, dok se stopa od 5 % primjenjuje na kruh, mlijeko, određene lijekove, ulaznice za kulturna događanja i dr.
Slovenija uz standardnu stopu poreza od 20 %, također nudi sniženu stopu od 9,5 % za širok spektar roba i usluga, uključujući hranu i bezalkoholna pića, lijekovi, putnički prijevoz, ulaznice za kulturne i sportske događaje, restoranske i catering usluge, hotelski smještaj, frizerske usluge, manje popravke, čišćenje privatnih stanova i socijalne usluge te najam stambenih prostora, gradsko komunalno čišćenje, usluge pogreba. Dok se posebna snižena stopa od 5 % primjenjuje kod prodaje knjiga, e-knjiga te izdavačkih djelatnosti.
Austrija ima standardnu stopu od 20 %, snižena stopa od 10 % za osnovne životne potrepštine i određene usluge, uključujući hranu i bezalkoholna pića, lijekove na recept, knjige, novine, časopisi, iznajmljivanje stambenih prostora, promet i usluge u javnom prijevozu te noćenje u hotelima i sličnim objektima. Dok se stopa od 13% primjenjuje se na ulaznice za kulturne i sportske događaje, cvijeće i hortikulturne proizvode, kino ulaznice te restoranske usluge i konzumaciju hrane i pića u ugostiteljskim objektima.
Redovna stopa PDV-a u Srbiji iznosi 20 %, dok se snižena stopa od 10 % primjenjuje na prodaju osnovnih prehrambenih proizvoda, medicinske pripravke, udžbenike i nastavna sredstva, prirodni plin itd.
Gdje je najpovoljnije poslovati?
Hrvatska se ističe stabilnim zakonodavnim okvirom i povoljnim uvjetima za mikro i male poduzetnike. Austrijski sustav pruža visoku razinu zaštite radnika, ali dolazi uz značajno opterećenje za poslodavce. Slovenija nudi uravnotežen model s naglaskom na progresivnost, dok Srbija privlači konkurentnim poreznim stopama i nižim troškovima rada, unatoč ograničenim poreznim olakšicama.
Odabir najpovoljnijeg poreznog okruženja uvelike ovisi o profilu poduzetnika, veličini poslovanja, djelatnosti, strukturi vlasništva i dugoročnim strateškim ciljevima.
CONEO Hrvatska savjetuje klijente u svakodnevnoj praksi pri analizi i optimizaciji poreznih i poslovnih modela – slobodno nam se obratite za detaljniju procjenu.
