Na kraju svake poslovne godine, poduzetnici se suočavaju s izazovom kako pravilno tretirati potraživanja koja nisu naplaćena. Osim što se radi o važnom računovodstvenom pitanju, pravilno postupanje sa starim potraživanjima ima i izravne posljedice na poreznu osnovicu te time i na krajnji obračun poreza na dobit.
Kako bi vaša bilanca vjerno prikazivala financijsko stanje, važno je razumjeti razliku između vrijednosnog usklađenja i otpisa potraživanja, kao i kada ih i pod kojim uvjetima primijeniti.
Kada se provodi vrijednosno usklađenje?
Vrijednosno usklađenje potraživanja koristi se u slučajevima kada kupac kasni s plaćanjem, ali još postoji realna mogućnost da će dug biti podmiren. U tom trenutku procjenjuje se postoji li objektivan rizik da potraživanje možda neće biti u cijelosti naplaćeno.
U skladu s hrvatskim standardima financijskog izvještavanja (HSFI), takvi pokazatelji uključuju:
- ozbiljne financijske poteškoće kupca,
- višekratna kašnjenja u plaćanju,
- najava ili pokretanje stečaja.
Knjigovodstveno, usklađenje se provodi putem računa troška i ispravka vrijednosti, a svota se i dalje vodi u evidenciji kao nenaplaćeno potraživanje. No, ključan je njegov porezni status – nije svako usklađenje automatski i porezno priznato.
Kada je usklađenje porezno priznato?
Prema Zakonu o porezu na dobit, rashod od vrijednosnog usklađenja bit će porezno priznat ako:
- je od datuma dospijeća prošlo više od 60 dana do kraja poreznog razdoblja,
- potraživanje nije naplaćeno do 15 dana prije predaje prijave poreza na dobit,
- postoji dokumentacija o pokušajima naplate (npr. opomene, ovrhe, tužbe).
Ako su svi uvjeti zadovoljeni, poduzetnik može to usklađenje uključiti kao priznati trošak. U suprotnom, radi se o porezno nepriznatom rashodu, što povećava osnovicu poreza.
Kada se ide na otpis?
Otpis se koristi kada više ne postoji realna mogućnost naplate – npr. u slučaju završetka stečaja, zastare, likvidacije društva ili kada je pokrenuta ovrha bez rezultata.
Postoje i djelomični otpisi – kada se dio naplati, a dio uz dogovor otpisuje.
Otpis potraživanja može biti:
- porezno priznati trošak – ako potraživanje ne prelazi 665 € po nepovezanom dužniku, ako je nastupila zastara i ako su poduzete radnje naplate,
- porezno nepriznati trošak – ako su u pitanju povezane osobe, nema dokumentiranih pokušaja naplate ili je iznos iznad zakonskog limita.
Za potraživanja od fizičkih osoba (građana) vrijedi granična svota od 40 €.
Što ako kupac ipak plati nakon usklađenja ili otpisa?
Ako je potraživanje bilo usklađeno ili otpisano kao rashod, a kupac naknadno podmiri dug, tada se ta svota mora priznati kao prihod u godini naplate – uz odgovarajuću korekciju porezne osnovice.
Dokumentacija je ključna
Bilo da se radi o usklađenju ili otpisu, poduzetnik mora imati:
- internu odluku,
- analitičku evidenciju,
- dokaze o pokušajima naplate (ako je riječ o porezno priznatom rashodu),
- te u slučaju naplate – i knjigovodstvenu korekciju prethodno priznatog rashoda.
Odgovorno postupanje s potraživanjima
Pravovremeno i točno upravljanje nenaplaćenim potraživanjima osigurava ne samo točniju bilancu, već i optimizaciju poreznih obveza.
Za sve naše klijente, Coneo Hrvatska nudi podršku u analizi, planiranju i vođenju evidencija vezanih uz potraživanja – uz usklađenost sa svim aktualnim zakonskim i računovodstvenim normama.
