Službeni automobil jedna je od najčešćih pogodnosti koju poslodavci omogućuju zaposlenicima. Međutim, kada se službeno vozilo koristi i u privatne svrhe, takvo korištenje prema hrvatskim poreznim propisima predstavlja primitak u naravi, koji podliježe obračunu poreza i doprinosa jednako kao i redovna plaća.

Nepravilno utvrđivanje primitka u naravi jedna je od češćih nepravilnosti koje Porezna uprava utvrđuje tijekom poreznih nadzora. Stoga je važno poznavati pravila obračuna, pravilno odabrati metodu utvrđivanja vrijednosti te voditi odgovarajuću evidenciju.

Što je primitak u naravi?

Primitak u naravi predstavlja svaku pogodnost koju poslodavac omogućava zaposleniku, a koja nije isplaćena u novcu, ali za zaposlenika ima određenu ekonomsku vrijednost.

Korištenje službenog osobnog automobila u privatne svrhe smatra se upravo takvom pogodnošću.

Sukladno članku 21. Zakona o porezu na dohodak i članku 22. Pravilnika o porezu na dohodak, primitak u naravi smatra se plaćom te podliježe obračunu:

• poreza na dohodak,
• doprinosa za obvezna osiguranja,
• svih drugih davanja koja se obračunavaju na plaću.

Dodatna pojašnjenja sadržana su u Uputi Porezne uprave o poreznom tretmanu prijevoznih sredstava (Klasa: 410-10/18-01/01, Urbroj: 513-07-21-01/18-1 od 27. ožujka 2018.)

Na koji način se utvrđuje primitak u naravi?

Pravilnik omogućuje tri različita načina utvrđivanja vrijednosti primitka u naravi.

Odabrana metoda primjenjuje se dosljedno, a svaki način ima svoje prednosti i administrativne zahtjeve.

1. Metoda 1% nabavne vrijednosti vozila

Najčešće korištena metoda jest obračun u visini 1% nabavne vrijednosti vozila mjesečno, uvećane za PDV.

Kod utvrđivanja nabavne vrijednosti uzima se ukupna vrijednost iskazana na računu za kupnju automobila, uključujući:

• neto vrijednost vozila,
• PDV,
• posebni porez na motorna vozila (PPMV).

Važno je naglasiti da se kao osnovica uzima ukupna vrijednost vozila bez obzira na to je li društvo pri nabavi imalo pravo na odbitak pretporeza.

Ova metoda primjenjuje se neovisno o tome koliko je vozilo tijekom mjeseca stvarno korišteno u privatne svrhe.

Primjer:

Društvo je kupilo službeni automobil ukupne vrijednosti 30.641,23 EUR (uključujući PDV i PPMV).

Mjesečni primitak u naravi iznosi:

30.641,23 × 1% = 306,41 EUR

Taj se iznos smatra neto primitkom te ga je potrebno preračunati na bruto radi obračuna poreza i doprinosa.

2. Metoda 20% mjesečne rate leasinga ili dugotrajnog najma

Ako je automobil nabavljen putem operativnog leasinga ili dugoročnog najma, primitak u naravi može se utvrditi u visini 20% ukupne mjesečne rate leasinga ili najma, uvećane za PDV.

Pri izračunu se uzima u obzir:

• leasing rata,
• PDV,
• razmjerni dio akontacije plaćene prilikom sklapanja ugovora.

S druge strane, dodatne usluge poput:

• registracije,
• tehničkog pregleda,
• redovitih servisa,
• osiguranja,

u pravilu se ne uključuju u osnovicu za obračun primitka u naravi.

Primjer:

Mjesečna leasing rata iznosi:

• leasing: 400 EUR
• PPMV: 50 EUR
• PDV: 100 EUR

Ukupna mjesečna rata iznosi 550 EUR.

Mjesečni primitak u naravi iznosi:

550 × 20% = 110 EUR

Ako je pri sklapanju leasinga plaćena akontacija, u obračun se uključuje i njezin razmjerni dio.

3. Metoda prema stvarnom korištenju

Treća mogućnost jest utvrđivanje primitka prema stvarnom korištenju vozila.

Ova metoda zahtijeva vođenje detaljne evidencije korištenja vozila, odnosno:

• datum korištenja,
• početno i završno stanje kilometara,
• broj kilometara prijeđenih u privatne svrhe,
• svrhu putovanja.

Za svaki privatno prijeđeni kilometar obračunava se 0,50 EUR.

Primjer:

Ako je zaposlenik tijekom mjeseca privatno prešao 200 kilometara, primitak u naravi iznosi:

200 × 0,50 EUR = 100 EUR

Prednost ove metode jest što odražava stvarni opseg privatnog korištenja, ali zahtijeva uredno i kontinuirano vođenje evidencije.

Primitak u naravi predstavlja neto iznos

Jedna od najčešćih pogrešaka u praksi jest pretpostavka da se iznos primitka u naravi može izravno evidentirati u obračunu plaće.

Međutim, iznos utvrđen prema bilo kojoj od prethodno navedenih metoda predstavlja neto primitak.

Prije obračuna potrebno ga je preračunati u bruto iznos, na koji se zatim obračunavaju:

• doprinosi iz plaće,
• porez na dohodak,
• doprinosi na plaću.

Kako odabrati odgovarajuću metodu?

Odabir metode utvrđivanja primitka u naravi ovisi o konkretnim okolnostima poslovanja te ne postoji jedinstveno rješenje koje je jednako prikladno za sve porezne obveznike. Pri donošenju odluke potrebno je uzeti u obzir više čimbenika, među kojima su:

• način nabave službenog vozila (kupnja, operativni leasing ili dugotrajni najam),
• opseg i učestalost privatnog korištenja vozila,
• broj službenih vozila kojima društvo raspolaže,
• mogućnosti vođenja propisane evidencije te administrativni kapaciteti društva.

Metoda obračuna u visini 1% nabavne vrijednosti vozila najčešće se primjenjuje u praksi zbog svoje jednostavnosti i činjenice da ne zahtijeva vođenje detaljne evidencije o privatnom korištenju vozila.

S druge strane, utvrđivanje primitka u naravi prema stvarno prijeđenim kilometrima može biti porezno povoljnije u slučajevima kada se službeni automobil samo povremeno koristi u privatne svrhe. Međutim, primjena ove metode podrazumijeva uredno i vjerodostojno vođenje evidencije o svim privatnim vožnjama, budući da upravo ona predstavlja temelj za obračun primitka u naravi i dokazivanje ispravnosti obračuna tijekom eventualnog poreznog nadzora.

Prije odabira metode preporučljivo je procijeniti porezne i administrativne učinke svakog modela kako bi se odabralo rješenje koje je istodobno usklađeno s propisima i najprimjerenije konkretnom poslovanju.

Najčešće pogreške u praksi

Tijekom poreznih nadzora najčešće se utvrđuju sljedeće nepravilnosti:

• neobračunavanje primitka u naravi kada zaposlenik koristi vozilo 24 sata dnevno,
• pogrešno utvrđena nabavna vrijednost vozila,
• nevođenje evidencije privatnih kilometara,
• uključivanje troškova koji ne ulaze u osnovicu leasing metode,
• nepreračunavanje neto primitka u bruto prije obračuna plaće,
• nedosljedna primjena odabrane metode obračuna.

Pravilno evidentiranje korištenja vozila i pravodobno usklađivanje obračuna mogu značajno smanjiti rizik od dodatnih poreznih obveza i naknadnih korekcija tijekom poreznog nadzora.

Zaključak

Korištenje službenog automobila u privatne svrhe predstavlja pogodnost za zaposlenike, ali istovremeno stvara i određene porezne obveze za poslodavca.

Pravilan odabir metode obračuna, uredna dokumentacija i usklađenost s propisima ključni su za ispravan obračun primitka u naravi te izbjegavanje poreznih nepravilnosti.

Budući da različiti modeli nabave vozila i načini njihova korištenja mogu imati različite porezne posljedice, preporučuje se prije donošenja odluke analizirati koji način obračuna predstavlja najpovoljnije i administrativno najučinkovitije rješenje za društvo.

Ako vaši zaposlenici koriste službena vozila i u privatne svrhe ili niste sigurni primjenjujete li ispravan način obračuna, CONEO Croatia može pomoći u analizi poreznog tretmana, usklađivanju obračuna s važećim propisima te pripremi potrebne dokumentacije za porezni nadzor.