Digitalni nomad je državljanin treće zemlje (osoba koja nema državljanstvo države EGP-a ni Švicarske Konfederacije) koji putem komunikacijske tehnologije radi za inozemnu tvrtku ili vlastitu tvrtku koja nije registrirana u RH, a ne obavlja poslove ni ne pruža usluge poslodavcima na području Hrvatske.
Otkako je 2020. godine u hrvatski porezni i imigracijski sustav uveden poseban status digitalnog nomada, uz odredbu da je dohodak ostvaren na temelju tog statusa oslobođen oporezivanja i obveze prijave poreza u Hrvatskoj, u praksi se često postavlja pitanje znači li stečeni status i potpuno oslobođenje od svih poreznih obveza u Hrvatskoj.
Naime, iako se može činiti da su ovim izuzećem obuhvaćena sva porezna pitanja, digitalni nomadi i dalje trebaju razmotriti neka otvorena pitanja poput njihove porezne rezidentnosti, moguće obveze prijave ostalih dohodaka, obveze prema matičnoj državi ili pak porezni rizik za poslodavca/vlastitu tvrtku.
Tko može steći status digitalnog nomada?
Status digitalnog nomada dostupan je isključivo državljanima trećih zemalja, odnosno osobama koje nemaju državljanstvo države EGP-a ni Švicarske. Odobrava se kroz privremeni boravak u svrhu boravka digitalnih nomada koji izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova RH. Uz zahtjev je, među ostalim, potrebno priložiti:
- ugovor o radu ili obavljanju posla za stranog poslodavca, odnosno registraciju vlastite tvrtke koja nije registrirana u RH i dokaz da putem nje obavlja posao, uz izjavu da se posao obavlja putem komunikacijske tehnologije,
- dokaz o sredstvima za uzdržavanje u visini od najmanje 2,5 prosječne mjesečne neto plaće u RH za prethodnu godinu, uz dodatnih 10 % za svakog člana obitelji. Iznos se mijenja svake godine, a prema podacima MUP-a trenutačno iznosi 3.622,50 eura mjesečno, odnosno 43.470 eura na računu za boravak od 12 mjeseci ili 65.205 eura za boravak od 18 mjeseci,
- putno ili privatno zdravstveno osiguranje koje pokriva Hrvatsku za cijelo vrijeme boravka,
- dokaz o nekažnjavanju iz matične države ili države u kojoj je podnositelj boravio dulje od godine dana prije dolaska, adresu (namjeravanog) boravka u RH te putovnicu koja vrijedi najmanje tri mjeseca dulje od namjeravanog boravka.
Izmjenama Zakona o strancima iz 2025. godine (NN 40/25.) privremeni boravak digitalnog nomada produljen je s 12 na najviše 18 mjeseci. Ako je boravak odobren na kraće razdoblje, može se produljiti za najviše šest mjeseci. Novi zahtjev za status digitalnog nomada moguće je podnijeti tek šest mjeseci nakon isteka prethodnog boravka.
Digitalnom nomadu kojem je odobren privremeni boravak mogu se u Hrvatskoj pridružiti članovi uže obitelji, uključujući izvanbračnog partnera, kroz postupak spajanja obitelji. Zahtjev člana obitelji podnesen prije nego što je digitalnom nomadu odobren boravak bit će odbačen.
Po dolasku u Hrvatsku digitalni nomad dužan je u roku od tri dana prijaviti boravište u nadležnoj policijskoj upravi ili postaji. Pri produljenju boravka dostavlja ugovor o najmu ovjeren kod javnog bilježnika ili vlasnički list.
Oporezuje li se primitak digitalnog nomada u Hrvatskoj?
Ne, uz jedan važan uvjet – mora biti riječ o primitku ostvarenom upravo po osnovi stečenog statusa digitalnog nomada.
Zakon o porezu na dohodak (čl. 9.) izričito propisuje da se takav primitak ne smatra oporezivim dohotkom, čime nastaju sljedeće posljedice:
- nema obveze plaćanja poreza na dohodak u RH na taj primitak,
- nema obveze prijave (JOPPD) niti izvještavanja Porezne uprave,
- oslobođenje vrijedi i za nomada zaposlenog kod stranog poslodavca i za onog koji posluje putem vlastite inozemne tvrtke,
- ne postoji obveza plaćanja obveznih doprinosa (HZMO/HZZO) jer nomad po toj osnovi ne stječe status osiguranika u RH – zdravstvenu zaštitu stoga mora osigurati sam, putem privatnog ili putnog osiguranja.
Postaje li digitalni nomad porezni rezident Republike Hrvatske?
Status poreznog rezidenta ovisi o duljini i okolnostima boravka, a ne o samom statusu digitalnog nomada – Hrvatska nema posebna pravila rezidentnosti za ovu kategoriju, već se primjenjuju opća pravila.
Prema općim pravilima, fizička osoba postaje porezni rezident RH ako u njoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište, primjerice:
- ako neprekidno koristi stan ili kuću u RH najmanje 183 dana,
- ako u RH boravi najmanje 183 dana,
- ako u RH ima druge životne veze (obitelj, izostanak rezidentnosti drugdje i sl.).
Budući da dozvola digitalnog nomada danas dopušta boravak do 18 mjeseci, prag od 183 dana vrlo se lako prijeđe, pa nomad može postati hrvatski porezni rezident i onda kada to nije bila njegova namjera. Uz to, digitalni nomad mora prijaviti boravište u RH, a pri produljenju boravka i dostaviti ugovor o najmu. Članovi obitelji mogu mu se pridružiti u Hrvatskoj. Sve su to okolnosti koje mogu biti relevantne pri procjeni prebivališta, uobičajenog boravišta i središta životnih interesa.
Ako je pritom porezni rezident i druge države s kojom RH ima Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, o konačnoj rezidentnosti odlučuju “tie-breaker” pravila iz tog Ugovora (stalno mjesto stanovanja, središte životnih interesa, uobičajeno boravište, državljanstvo). Odgovor je uvijek individualan i ovisi o konkretnim okolnostima.
Postane li digitalni nomad hrvatski porezni rezident, Hrvatska u načelu stječe pravo oporezivati njegov cjelokupni dohodak iz cijelog svijeta, a ne samo primitak izričito oslobođen po osnovi statusa.
Oporezuje li se ostali dohodak digitalnog nomada u RH?
Da, ako je digitalni nomad hrvatski porezni rezident, a dohodak nije onaj izričito oslobođen po osnovi statusa digitalnog nomada.
Primjerice:
- dividende iz inozemne tvrtke (npr. američke) koje nomad prima dok boravi u RH,
- dohodak od najma nekretnine u matičnoj zemlji ili drugdje,
- kapitalni dobici i kamate.
Sve navedeno oporezivo je u Hrvatskoj ukoliko digitalni nomad postane hrvatski porezni rezident, uz mogućnost odbitka poreza plaćenog u inozemstvu ako to predviđa relevantni Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
Prestaju li obveze prema matičnoj državi dolaskom u Hrvatsku?
Hrvatsko porezno oslobođenje djeluje isključivo u Hrvatskoj i ne utječe na obveze u drugim državama. Prije preseljenja, digitalni nomad trebao bi provjeriti i urediti:
- (ne)rezidentnost u matičnoj državi, posebno ako ta država oporezuje državljane neovisno o rezidentnosti,
- rezidentnost u državi iz koje neposredno dolazi, ako je različita od matične,
- postojeće prijavne obveze koje ne prestaju automatski stjecanjem statusa u RH.
Stvara li rad iz Hrvatske poreznu obvezu poslodavcu ili vlastitoj tvrtki?
Da, u određenim okolnostima – a ovo je pitanje o kojem je svijest kod digitalnih nomada i poslodavaca najmanja.
Rad koji fizička osoba obavlja iz Hrvatske može stvoriti stalnu poslovnu jedinicu (permanent establishment) inozemne tvrtke u RH:
- ako nomad vodi vlastitu tvrtku iz Hrvatske (donosi poslovne odluke, upravlja poslovanjem), tvrtka može postati obveznik poreza na dobit u RH na dio dobiti koji se može pripisati aktivnosti u Hrvatskoj,
- ako nomad radi za stranog poslodavca i pritom ima ovlast sklapati ugovore u njegovo ime ili pregovarati o njihovim bitnim elementima iz Hrvatske, poslodavac može steći stalnu poslovnu jedinicu u RH.
Postojanje stalne poslovne jedinice procjenjuje se od slučaja do slučaja – ovisi o opisu posla, stvarnim ovlastima i aktivnostima te odredbama relevantnog Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
Najčešće pogreške
U praksi se kod digitalnih nomada i njihovih poslodavaca najčešće pojavljuju sljedeće situacije:
- pretpostavka da je porezno oslobođenje potpuno i da pokriva sav dohodak nomada, ne samo primitak po osnovi statusa,
- neprovjeravanje porezne rezidentnosti unatoč produljenom trajanju boravka (do 18 mjeseci),
- neprijavljivanje dividendi, najma ili drugog dohotka ostvarenog dok je nomad hrvatski porezni rezident,
- izostanak provjere obveza prema matičnoj državi prije preseljenja,
- nesvjesnost poslodavca ili vlastite tvrtke o riziku stvaranja stalne poslovne jedinice u RH,
- oslanjanje na generičke informacije umjesto provjere konkretne, individualne situacije.
Zaključak
Hrvatska je među prvim europskim državama koje su digitalnim nomadima ponudile jasan pravni okvir i izričito porezno oslobođenje za njihov osnovni primitak, a izmjene iz 2025. produljile su mogući boravak s 12 na 18 mjeseci i time povećale konkurentnost Hrvatske kao destinacije. No, samo oslobođenje ne pokriva pitanja porezne rezidentnosti, ostalog dohotka, obveza prema matičnoj državi ni rizika stalne poslovne jedinice – a upravo su ta pitanja danas najčešći uzrok upita.
Ako planirate preseljenje u Hrvatsku kao digitalni nomad ili imate zaposlenika, klijenta ili vlastitu tvrtku u toj situaciji, stručnjaci CONEO Croatia mogu analizirati vašu poreznu rezidentnost, provjeriti jesu li ispunjeni uvjeti za porezno oslobođenje digitalnog nomada te procijeniti rizik stvaranja stalne poslovne jedinice za vašu tvrtku ili poslodavca. Kontaktirajte nas za stručni porezni savjet.
